U blizini Pekinga su do pre 1000. godina pre nove ere postojali gradovi, kao i glavni grad države Jan, jedne od zaraženih strana u Periodu zaraćenih država, Ji je osnovan na mestu današnjeg Pekinga.
Nakon pada države Jan, potonje dinastije Ćin, Han i Jin su postavili lokalne prefekture u ovoj oblasti. Za vreme dinastije Tang, Peking je postao štab fanjaškog jiedušija, vojnog upravitelja sadašnje severne hebejske oblasti. An Lušan je odavde poveo ustanak An Ši 775. godine. Godine 936. kasna dinastija Jin (936-947) iz severne Kine je ustupila svoje severne teritorije, uključujući današnji Peking, narodu Kitan. Godine 938. dinastija Lijao je osnovala novu prestonicu Nanking (Južna prestonica). Jurčenska dinastija Jin je zauzela teritoriju dinastije Lijao i 1153. prenela svoju prestonicu u Nanking i promenila mu ime u Džungdu.[3] Džungdu se nalazio u području oko današnjeg Tijeningsi, malo jugozapadno od današnjeg Pekinga. Neki od najstarijih ostataka koji dana postoje u Pekingu, uključujući džamiju Nijuđije i hram Tijening, potiču iz vremena dinastije Lijao.Mongoli su spalili Džungdu do temelja 1215. i ponovo ga izgradili godine 1267. severno od prestonice Jina. U pripremama za osvajanje cele Kine, osnivač dinastije Juan Kublaj Kan je podigao grad Kanbalik i učinio ga svojom prestonicom. Izgradnja grada je završena 1293. Kanova odluka je umnogome poboljšala status grada koji se nalazio na severnim granicama Kine. Kanbalik se nalazio severno od centra današnjeg Pekinga. Centar mu se nalazio na mestu gde je sada severni deo 2. kružnog puta, a prostirao se na sever do između 3. i 4. kružnog puta.Nakon pada dinastije Juan 1368, grad je obnovila dinastija Ming i osnovala prefekturu Šuntijen u oblasti oko grada. Godine 1403. treći car iz dinastije Ming Jugnle je premestio prestonicu Minga iz Nankinga u Peking. Tokom dinastije Ming, Peking je dobio današnji oblik, a zidine iz vremena Minga su služile kao gradske zidine Pekinga sve do modernih vremena, kada su porušene, a 2. kružni put je sagrađan na njihovom mestu.Veruje se da je Peking bio najveći grad na svetu od 1425. do 1650. i od 1710. do 1825. Danas je on 17. po redu najvećih svetskih gradova.Zabranjeni grad je sagrađen uskoro nakon toga (1406-1420), a pratio ga je Hram neba (1420) i brojni drugi graditeljski projekti. Tjenamen, koji je postao državni simbol Narodne Republike Kine i nalazi se na njenom grbu, je dva puta spaljen za vreme dinastije Ming, a poslednja obnova je izvršena 1651. Nakon što su Manču zbacili dinastiju Ming i uspostavili dinastiju Ćing, Peking je ostao prestonica Kine tokom vladavine dinastije Ćing. Kao i tokom prethodnih dinastija, Peking je nosio i ime Đingši, što je imalo isto značenje kao i Manču izraz G´mun H´cen. Peking su tokom Boskerskog ustanka 1900. opsele i zauzele strane armije.
Komentari
Trenutno nema komentara.Dodaj komentar